O Gestalt terapiji
Gestalt terapija polazi od onoga što je očito, od fenomena i bavi se čovjekom u svim svojim sadašnjim tjelesnim i psihičkim aspektima, tj.cijelom pojavom čovjeka u kontekstu u kojem živi.
Gestalt terapija vidi čovjeka kao stvorenje koje može biti odgovorno, koje je usmjereno na socijalne susrete i odnose, te koje ostvaruje svoje potencijale kroz cjeloživotni rast i proces integracije svojih iskustava.
Zbog nepogodnih uvjeta razvoja ovaj proces može biti ometen ili može biti trajno zaustavljen pa se zbog toga događa da se ne vide određene stvari i da se potiskuju osjećaji, ograničavaju mogućnosti djelovanja i blokira cijela životna energija pa dolazi do odvajanja važnih dijelova osobnosti. a to može voditi do raznolikih psihičkih i psihosomatskih stanja patnje ili do nezadovoljavajućih socijalnih odnosa
U gestalt terapiji se ti prekinuti i blokirani procesi ponovno “ožive”, i time čovjek ponovno ima na raspolaganju svoju vlastitu energiju
Osnova moguće promjene je razumijevanje značenja “pozadine” kao i teme/problema (figrue) sa kojom klijent dolazi na terapiju.
Terapijski proces se odvija u sadašnjosti, “ovdje i sada” – fokus je na fenomenima koji se pojavljuju ovdje i sada, bilo da su to misli emocije ili tjelesni fenomeni. Kroz terapijski proces se njihovo značenje ponovno proživljava. i može se, poboljšati i na poboljšani način integrirati.Individualni doživljajni svijet klijenta se promatra kao kreativno dostignuće koje se gleda u odnosu na pozadinu njegove biografije.
Posebna se pažnja polaže na odnos terapeuta i klijenta. Ciljevi terapije su kontakt, sposobnost za uspostavljanje odnosa, produbljivanje doživljavanja kao i povećavanje životnog veselja i životne energije i proširivanje svjesnosti o sebi i svojim potrebama.
Osim razumijevanja, u terapijskom radu se nastoji klijentima omogućiti cjeloviti doživljaj i zato se osim razgovora koriste metode koje aktiviraju različite dimenzije doživljavanja, kao što su kreativni mediji, imaginativne tehnike, scenski izraz i rad na tijelu i pokretu. Terapijski proces uključuje sve te aspekte.
Gestalt terapija odvija se kao individualna, grupna, terapija parova ili obiteljska terapija.
Korijeni Gestalt terapije
Filozofski korijeni gestalt terapije idu s jedne strane iz psihoanalize, a s druge iz egzistencijalizma, iz filozofije vezane uz kontakt i dijalog Martina Bubera, fenomenologije, gestalt psihologije, taoizma i zen budizma.
Čovjeka se promatra kao pojedinca koji ima svoju biografiju, živi u interakciji sa socijalnim poljem, određen društvenim uvjetima kao pozadinom svoje aktualne situacije.
Događanja u gestalt terapiji su živa interakcija između klijenta i psihoterapeuta. Kao najvažniji instrument terapijskog rada gestalt terapeuti koriste sami sebe, svoju percepciju, svoje djelovanje i svoje osjete u smislu svjesnog sistemskog razmišljanja o tome što se događa.
Događanja u gestalt terapiji su rad na odnosu između klijenta i terapeuta, pritom je emancipacija i samoodređenje klijenta cilj odnosa.
Gestalt terapija, je fleksibilna metoda koja doprinosi kreativnoj prilagodbi na promjene, i time je , dorasla je izazovima suvremenog društva u kojem se uvjeti života stalno mijenjaju..
Kao predmet ZNANOSTI, gestalt terapiju se promatra kao kompleksnu teoriju odnosa individue i njegove okoline. U tom kontekstu se gestalt terapija zasniva na aktualnoj teoriji spoznaje, na istraživanjima percepcije kao i na rezultatima istraživana dojenčadi kao i istraživanjima evaluacije psihoterapijskog rada.
Istraživanja dokazuju visoku djelotovrnost gestalt terapije. Postoji niz studija koje se bave teoretskim i metodološkim konceptima gestalt terapije kao i evaluacijom gestalt terapije kod ljudi s različitim kliničkim smetnjama.
Meta analize tih studija pokazuju da gestalt terapija u odnosu na kognitivnu bihevio terapiju, psihoanalizu i sistemsku terapiju postiže jednaku i sličnu tretmansku uspješnost. Gestalt terapija spada među terapijske forme s bogatom bibliotekom psiho-znanstvenih istraživanja.
Gestalt terapija polazi od PROCESA RASTA koji traje cijeli život i potencijala i unutrašnje motivacije ljudi za psihičkim zdravljem, rastom i kreativnim rješavanjem problema.Osoba i njena okolina promatraju se u polju stalnog rasta i međusobnog utjecaja, U kreativnoj prilagodbi osoba stvara svoje procese kontakta s okolinom.
Forme prilagodbe koje su u prošlosti bile smisleni odgovor na deficitarne i destruktivne utjecaje odgoja i okoline mogu u sadašnjosti na tu istu osobu kao i na okolinu djelovati disfunkicionalno i destruktivno.
Na način da se te forme prilagodbe dovedu u dijalog i to metodama koje su orjentirane na doživljaj i na svjesnost, nastaje mogućnost za stvaranje novih formi (gestalta) i pronalaženje novih puteva snalaženja sa životnim situacijama što dovodi do revitalizacije klijenta.
Bavljenje pitanjima i problemima koji se pojavljuju u trenutačnom doživljavanju (SADAŠNJOSTI) je najčešće početna pozicija za istraživanje samoga sebe i procesa rasta u kojima se osoba nalazi
Na značenje i snalaženje s onim što je prošlo može se utjecati jedino ako ih se dovede u ovdje i sada i približi trenutačnom doživljavanju.
Dijalog
Odlučujući za djelovanje gestalt terapije je dijaloška pozicija terapeuta. On se ne pojavljuje kao ekspert koji zna više od klijenta, nego je taj susret osoban – terapeut je više netko koga se može osobno prepoznati i koji nastupa s razumjevanjem, interesom za klijenta,.